08/07/2015

USTANOVE

Domovi za ovisnike i terapijske zajednice

Ovaj tretman poznatiji je pod nazivom “komuna” i podrazumjeva 24-satnu brigu o korisnicima u izvanbolničkim uvjetima. Tretman ima vrlo strukturiran program koji se temelji na samopomoći i zatvorenog je tipa.

 Domovi za ovisnike i neke terapijske zajednice djeluju na principu stručnog terapijskog rada s ovisnicima kroz programe odvikavanja, savjetovanja, psiho-socijalne rehabilitacije i resocijalizacije.

Stručni timovi obično se sastoje od  psihologa, socijalnih radnika, psihijatara, socijalnih pedagoga, sociologa i uspješno rehabilitiranih i resocijaliziranih bivših ovisnika.

Razlikujemo i terapijske zajednice čiji su programi vjerskog karaktera.

U Hrvatskoj postoje 3 Doma za ovisnike i 8 terapijskih zajednica. Domovi imaju potpisan ugovor s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, temeljem kojeg država financira rehabilitaciju ovisnika.


Izvanbolnički tretman

I bolnički i izvanbolnički tretman osoba ovisnim o psihoaktivnim sredstvima bi trebali uključivati individualnu i grupnu terapiju, obiteljsku terapiju, edukaciju o ovisnosti, ukoliko je potrebno farmakoterapiju lijekovima i grupe samopomoći. U stručnom timu bi trebali biti psihijatri, psiholozi, socijalni radnici, socijalni pedagozi, medicinske sestre i druge osobe osposobljene za rad s ovisnicima.

Terapija korištenja agonista, najčešće nazvana supstitucijska terapija, namijenjena je osobama koje su ovisne o opijatima (heroin, metadon itd.)  i  provodi se u izvanbolničkim uvjetima.

U Hrvatskoj ovakav oblik tretmana pružaju Zavodi za javno zdravstvo županija u okviru svojih Službi za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, ambulante bolničkih odjela ovisnosti.
Provođenje terapije lijekovima podrazumijeva stalnu suradnju liječnika specijalista u Službi za izvanbolničko liječenje i liječnika primarne zdravstvene zaštite (obiteljski liječnik). Naime, vrstu, količinu i način podizanja terapije propisuje liječnik-specijalist zaposlen u Službi, dok se terapija i recepti podižu kod  liječnika obiteljske medicine (u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.)

U supstitucijskoj terapiji koriste se:

  • opioidni agonisti – METADON – imaju isto djelovanje na opioidne receptore kao heroin ili morfij (dostupan u Hrvatskoj:  Metadon Alkaloid, Heptanon)
  • parcijalni agonisti – BUPRENORFIN – postiže djelovanje na receptorima slično opijatima (dostupan u Hrvatskoj: Subutex, Buprenorfin Alkaloid, Suboxone (buprenorfin s naltreksonom))
  • antagonisti – NALTREKSON – veže se za opioidne receptore i blokira djelovanje drugih opijata (dostupan u Hrvatskoj:Revia, Naltrekson)

 

Tijekom uzimanja terapije nužno je:redovito javljanje liječniku specijalistu (jednom tjedno ili najmanje jednom mjesečno), uključivanje članova obitelji u tretman te edukacija o samoj bolesti. Redovite kontrole omogućuju liječniku da prati tijek bolesti i  primjenjuje ostale dostupne metode liječenja (psihoterapija, savjetovanje).

Vanbolnički tretman je najbolja opcija ako:

  • osoba želi ili treba svakodnevno odlaziti na posao, jer izvanvanbolnički tretman ne ometa obavljanje posla
  • se osoba ne želi udaljiti od svoje obitelji
  • osoba ima podršku i pomoć u obitelji da svakodnevno sudjeluje u izvanbolničkom programu i da nije izložena upotrebi alkohola i drugih droga

Osobe koje sudjeluju u izvanbolničkom tretmanu trebaju svaki dan tokom tretmana biti spremene da se suoče sa ‘‘stvarnim svijetom’‘. Iako se osobe u tretmanu suočavaju sa izazovima, svakodnevno ”testiranje” oporavka može ojačati njihove strategije za nošenje sa problemima.

U Hrvatskoj razlikujemo slijedeće vrste supstitucijske terapije:

  1. kratku detoksikaciju
  2. sporu detoksikaciju
  3. kratko (privremeno) održavanje
  4. dugotrajno održavanje

 

Način liječenja odabire se temeljem dogovora s jedne strane liječnika specijalista i druge pacijenta te ovisi o procijeni liječnika i željama pacijenta. Procjena liječnika temelji se na osobinama  i kapacitetima osobe, prijašnjim pokušajima liječenja te uvijetima u kojim osoba živi.

1. Kratka detoksikacija

Kratka detoksikacija je postupak kojim se osobi ovisnoj o opijatima olakšava rješavanje apstinencijskog sindroma nakon prekida uzimanja heroina (i drugih opijata) postupnom smanjenjem dnevnih doza metadona ili buprenorfina kroz razdoblje do mjesec dana.

Provodi se kod osoba kod kojih je potpuno odvikavanje i nakon toga održavanje apstinencije dogovoreno kao terapijski cilj.

2. Spora detoksikacija

Spora detoksikacija za razliku od kratke znači smanjenje dnevnih doza metadona ili buprenorfina kroz razdoblje od jednog do šest ili više mjeseci. Provodi se kad prethodni pokušaj ili pokušaji brze detoksifikacije nisu bili uspješni.

Terapijski cilj liječenja je uspostavljanje i nakon toga održavanje potpune apstinencije od agonista, a procjena je da zbog težine ovisnosti to nije moguće ostvariti u kratko vrijeme.

3. Kratko (privremeno) održavanje

Kratko (privremeno) održavanje na istoj dnevnoj dozi metadona ili buprenorfina podrazumijeva postupak kod kojeg se ovisniku dnevna doza ne mijenja kroz razdoblje do 6 mjeseci.

4. Dugotrajno održavanje

Dugotrajno održavanje je postupak kojim se ovisniku omogućava primjena odgovarajućih (u odnosu na toleranciju) dnevnih doza metadona ili buprenorfina kroz razdoblje dulje od 6  mjeseci. Dio tih ovisnika će biti u programu održavanja doživotno.

Dugotrajno održavanje se primjenjuje:

  • kad je klinička slika ovisnosti toliko teška da se taj oblik tretmana procijeni najboljim kako za samog ovisnika tako i za okruženje (obitelj, društvenu zajednicu)
  • kod ovisnika koje se tijekom terapijskog postupka nije uspjelo motivirati na odvikavanje i „drug-free“ terapijski cilj
  • kod trudnica ovisnih o opijatima
  • kod ovisnika zaraženih HIV-om
  • kod ovisnika s komorbiditetom tj. kada uz ovisnost postoji još jedan ili više psihijatrijskih poremećaja kod iste osobe, bez obzira na redosljed njihove pojave

 

Osim u izvanbolničkim uvjetima tretman ovisnosti koji uključuje supstitucijsku terapiju  moguć je i u nekim Domovima za ovisnike i terapijskim zajednicama.

Dnevna bolnica

Još jedan vid izvanbolničkog tretman ovisnosti je dnevna bolnica. Takav program se provodi jedino u KB Sestre milosrdnice i sastoji se od individualnog ili grupnog savjetovanja, edukacije o ovisnosti i rada na prevenciji recidiva. Većina izvanbolničkih programa tretmana traje 6 do 8 sati tjedno kroz period on nekoliko mjeseci.


 

Bolnički tretman

Bolnički tretman uključuje: detoksikaciju u kontroliranim bolničkim uvjetima, transfer s jedne terapije lijekovima na drugu, smanjenje doze lijekova i stabilizacija na manjoj dozi

 Osim toga uključuje i individualnu i grupnu terapiju, obiteljsku terapiju i edukaciju o ovisnosti. Boravak u bolnici može trajati od 16 dana  do mjesec.

Nakon boravka u bolnici  slijedi produženi izvanbolnički tretman ili odlasci na sastanke grupe za samopomoć.

Bolnički tretman je pravo rješenje ako:

  • je osoba isprobala izvanbolnički tretman i nije se pokazao uspješnim
  • osoba ima zdravstvenih problema, kao što su problemi sa srcem ili jetrom, infektivne bolesti i/ili psihički problemi (npr. jaka depresija ili nemir)
  • je obiteljska ili socijalna situacija kaotična te je potrebna svakodnevna podrška i  izdvajanje iz obitelji
  • osoba živi daleko od mjesta gdje postoji izvanbolnički tretman, tako da ne bi bila u mogućnosti svakodnevno aktivno sudjelovati u programu.

Detoksikacija

Detoksikacija je jedan od  koraka u procesu tretmana ovisnosti. Detoksikaciju je najsigurnije provoditi na bolničkim odjelima specijaliziranima za ovisnosti. U Hrvatskoj postoje tri takva odjela, pri bolnicama u KB Sestre milosrdnice, Klinici za psihijatriju Vrapče i PB Sveti Ivan.

Detoksikacija traje nekoliko dana, tjedana i znači čišćenje organizma od psihoaktivnih sredstava. Za osobe ovisne o opijatima detoksikacija se može vršiti s ili bez upotrebe metadona (Heptanon) ili buprenorfina (Subutex, Suboxone) te uz pomoć drugih vrsta lijekova.

Ovaj korak je nužan ako osoba želi uspostaviti apstinenciju. Kako je ovisnost o većini psihoaktivnih sredstava istovremeno i fizička i psihička, u trenutku neuzimanja sredstva javljaju se simptomi ustezanja, tj. apstinencijska kriza.

Detoksikacija predstavlja najbolje rješenje

  • ako osoba ne može sama prestati piti alkohol ili uzimati droge ni na nekoliko dana,
  • ukoliko pokazuje znakove apstinencijske krize (drhtanje, znojenje, nervoza, uznemirenost…)
  • ili ima zdravstvenih problema koje je potrebno terapijski pratiti kada se prestanu uzimati sve supstance.

Osoba koja prolazi kroz detoksikaciju osjeća se loše, nema apetita, slabo spava i ima problema s koncentracijom. Detoksikacija sama po sebi nije dovoljna jer ne rješava psihološke, socijalne niti probleme ponašanja koji prate ovisnost.

Detoksikacija je najuspješnija ukoliko je prati nastavak tretmana ovisnosti (bilo kroz savjetovanje i/ili grupe samopomoći, ili odlazak u terapijsku zajednicu).  Daljnja terapija i promjene ponašanja su neophodni kako bi se postigao uspješan oporavak i dugoročna apstinencija.


Tekst preuzet:
http://www.ne-droga.org/
Follow:
Facebooktwitterrssyoutubeinstagram

Share:
Facebooktwitterredditpinterestlinkedintumblrmail